JADRANSKE METEOROLOŠKE PRIČE

SNIJEG U SPLITU » ZNANSTVENO OBJAŠNJENJE

Oborina u obliku snijega može se javiti na cijeloj hrvatskoj obali Jadrana. Redovito se javlja na obalnim planinama, dok uz obalu nije česta pojava. Na otocima i južnom Jadranu snijeg pada vrlo rijetko, jer se pahulje otope padajući kroz relativno topao zrak koji je posljedica zagrijavanja od strane mora, a ako i padne, ne zadržava se dugo na tlu. Naime, zimska temperatura mora raste od sjevernog prema južnom Jadranu, pa prema tome jača i njegov utjecaj na atmosferske mase ponad njega.

Prosječan broj dana sa snijegom na tlu iznosi na Zavižanu 174.3, u Rijeci 2.3, u Splitu na Marjanu 0.8, dok na Palagruži takvih dana nema. Valja znati da se u klimatološkoj statistici kao dan sa snijegom na tlu računa onaj kad je u 7 sati debljina snježnog pokrivača oko meteorološke postaje bila barem 1 cm.

Da bi smo opisali sinoptičku situaciju pogodnu za pojavu snijega nad Jadranom, poslužit ćemo se primjerom iz veljače 2005. Naime, tijekom te zime snijeg je u Splitu padao dva puta, 29. siječnja i 15. veljače, i pritom ga je napadalo do 6 cm. Najviše snijega je napadalo u istočnim dijelovima grada koji su bliži planinskom masivima, dok je na istočnom rtu Marjana jedva zabijelio tlo, zbog izraženijeg zagrijavanja zraka od strane mora iz područja Kaštelanskog i Bračkog kanala.

Analizirajmo sinoptičku situaciju pri pojavi snijega 15. veljače 2005. godine. Na sinoptičkim karatama (vidi slike) uočljiva je duboka ciklona (975 hPa) s centrom iznad južnog Baltika, kao i sekundarna plića ciklona (995 hPa) iznad Jadrana (gore lijevo). Ciklona zahvaća cijelu troposferu, te je vrlo izražena i na 500 mb plohi, na kojoj se odvija dotok polarnog zraka sa sjevera (gore desno). Zbog sjevernog strujanja, potenciranog zadržavanjem izraženog grebena i anticiklone (1040 hPa) nad obalama zapadne Europe i nad Atlantikom, hladni zrak prodire nad Jadran, produbljavajući ciklonu nad južnom Italijom uz istovremeno ohlađivanje zraka u nižim slojevima troposfere (temperatura na 850 mb plohi je prikazana dolje lijevo). Ciklona je najizraženija na prijelazu sa 14. na 15. veljače (985 hPa), te se na njezinoj sjevernoj strani prema zapadu sporo premješta odnosno stacionira atmosferska fronta prepoznatljiva po visokom sadržaju vode (slike dolje desno, plava boja predstavlja područja s povišenom relativnom vlagom na 700 mb plohi). Takva situacija se zadržava sljedeća 24 sata, pri čemu je u zaleđu Dalmacije, dolini Neretve te u unutrašnjosti Pelješca napadalo mjestimično i preko pola metra snijega. Nakon toga ciklona nad južnom Italijom slabi dok se atmosferska fronta raspada, no bura i hladno vrijeme se zadržavaju još neko vrijeme zbog postojećih gradijenata tlaka zraka između oslabljene ciklone i zapadnoeuropskog grebena Azorske anticiklone.

 

Prostorne razdiobe prizemnog tlaka zraka i geopotencijala na 500-mb plohi (gore lijevo), temperature i geopotencijala na 500-mb plohi (gore lijevo), temperature i geopotencijala na 850-mb plohi (dolje desno) te relativne vlage i geopotencijala na 700-mb plohi (dolje lijevo) u razdoblju od 14. veljače 00 UTC do 16. veljače 12 UTC. Karte su preuzete s Wetterzentrale.

 

Literatura