Zbog položaja okolnih planina Mosora i Kozjaka, te činjenica da je Split položen na poluotoku te stoga pod izraženijim utjecajem mora, snijeg u Splitu je rijetka pojava, rjeđa nego u okolnom obalnom području. Snježne pahuljice u prosjeku zalepršaju jedan-dva put godišnje, no značajan sniježni pokrivač (recimo viši od 5 cm) se uhvati na tlu tek jedanput u nekoliko godina. Takvi događaji redovito ostaju u sjećanju djece i školaraca, koji s užitkom iskorištavaju te rijetke trenutke koji obično ne potraju duže od jednog dana.
Snijeg u Splitu se u puku dijeli na: (i) južni ili mokri snijeg, te (ii)
suhi snijeg od bure. Najobilatiji snijeg se obično javlja kada se jedan od
centara ciklone nalazi negdje iznad područja Splita, dok je istovremeno u višim
slojevima atmosfere došlo do prodora vrlo hladnog zraka sa sjevera koji, u
sučeljavanju s vlažnim zrakom s juga, uzrokuje obilnije oborine. Tada može
napadati i do 25 cm snijega, kao što se dogodilo u zimi 1979. godine. Suhi
snijeg nošen burom obično nije izražen i sakuplja se u zavjetrinskim
nanosima, a povezan je s ciklonom sa središtem iznad južnog Jadrana i
Jonskog mora na čijoj stražnjoj strani ima dovoljno vlage da bi uzrokovala
oborine.
Fotografije snijega na splitskoj rivi 26. prosinca 1996. godine.