- vidi lebić.
- potencijal sile teže. Čest koja se nalazi u polju Zemljine sile teže, posjeduje potencijalnu energiju. Prikažemo li tu potencijalnu energiju po jedinici mase česti, dobivamo geopotencijal F (J kg-1):
,
gdje je z geometrijska visina tijela mjerena od srednje razine mora (m), a g je akceleracija sile teže. Geopotencijal je numerički jednak radu potrebnom da se jedinična masa podigne sa srednje razine mora na zadanu geometrijsku visinu z.
U meteorologiji je uobičajeno prikazivati polje geopotencijala na odabranoj izobarnoj plohi. Tako dobivamo kartu apsolutne topografije.
- ravnoteža između Coriolisove sile i horizontalne komponente sile gradijenta tlaka.
- teorijsko horizontalno strujanje koje je rezultat geostrofičke ravnoteže. Geostrofički vjetar je neubrzan i nedivergentan (•vg = 0). Usmjeren je paralelno s izobarama odnosno s izolinijama geopotencijala tako da mu je na sjevernoj hemisferi niži tlak, odnosno manji geopotencijal s lijeve strane. Na južnoj hemisferi ulijevo od vektora geostrofičkog vjetra tlak (geopotencijal) je viši.
Izraz za geostrofički vjetar dobivamo polazeći od jednadžbe gibanja u sustavu koji rotira
(1)
gdje je v brzina u relativnom sustavu (brzina koju vidi opažač sa Zemlje), W je kutna brzina rotacije Zemlje, g je akceleracija sile teže, atr je akceleracija sile trenja, r je gustoća, a p je tlak. Kako je geostrofičko strujanje neakcelerirano i horizontalno te je bez trenja, jednadžba (1) prelazi u jednadžbu koja opisuje ravnotežu horizontalnih komponenti Coriolisove sile i sile gradijenta tlaka:
(2)
Odatle se dobije
(3)
gdje je f Coriolisov parametar. Geostrofički vjetar definiran je u svakoj točki osim u točkama duž ekvatora (gdje je f = 0).
Pravocrtno atmosfersko strujanje sinoptičkih razmjera dobro se može aproksimirati geostrofičkim strujanjem. Tu aproksimaciju nazivamo geostrofička aproksimacija. Geostrofička aproksimacija je to bolja što je Rossbyjev broj broj manji. Nadalje, geostrofička aproksimacija ne vrijedi za male zemljopisne širine niti za atmosferska strujanja sa zakrivljenim strujnicama poput strujanja u cikloni ili anticikloni.
- postupno povišenje srednje temperature zraka na Zemlji. Uglavnom se pripisuje povećanju koncentracije stakleničkih plinova (vidi učinak staklenika), a naročito ugljičnog dioksida.
Vidi učinak staklenika, sastav atmosfere, radijacijsko-apsorpcijska svojstva sustava Zemlja-atmosfera.
- ukupno direktno Sunčevo i difuzno zračenje.
- promjena nekog meteorološkog elementa tijekom jedne godine.
- vektor -f u smjeru najbržeg opadanja neke funkcije (f). Modul tog vektora jednak je iznosu promjene funkcije po jedinici udaljenosti.
gdje su i, j i k jedinični vektori u x, y i z smjeru. Gradijent je okomit na plohe konstantne vrijednosti funkcije. Negativna vrijednost gradijenta je ascendent – to je vektor u smjeru najbržeg porasta funkcije (f). U starijoj literaturi se često gradijent pisao bez minus predznaka.
- teorijsko ravnotežno (neakcelerirano) horizontalno strujanje sa zakrivljenim strujnicama koje je rezultat ravnoteže horizontalne komponente sile gradijenta tlaka, horizontalne komponente Coriolisove sile i centrifugalne sile. Najjednostavnije se može prikazati u prirodnom koordinatnom sustavu, gdje uvrštavanjem uvjeta neakceleriranosti (dV/dt = 0) u jednadžbu gibanja dobivamo za s smjer:
a rješavanjem kvadratne jednadžbe za smjer n dobivamo brzinu gradijentnog vjetra V:
gdje je R radijus zakrivljenosti strujnica, a a je specifični volumen. Gornja jednadžba pokazuje da je tlak p u smjeru strujanja konstantan. Odatle slijedi da je gradijentni vjetar, ako ga promatranmo na horizontalnoj plohi (z = konst.), tangencijalan na izobare. Na izobarnoj plohi gradijentni vjetar je tangencijalan na izolinije geopotencijala.
Gradijentni vjetar je dobra aproksimacija stvarnog horizontalnog strujanja u cikloni i anticikloni. Za ciklonu je po dogovoru radijus zakrivljenosti R > 0, a za anticiklonu je R < 0.
,
gdje je G gravitacijska konstanta, a r je vektor udaljenosti centara masa, čiji je modul r. Predznak '-' u jednadžbi ukazuje da je sila privlačna. Masa elementa fluida m u Zemljinom gravitacijskom polju ima akceleraciju g*:
.
Slika prikazuje atmosfersku čest mase m u gravitacijskom polju Zemlje. Čest se nalazi na nadmorskoj visini z. Odatle je r = Rz + z, gdje je Rz srednji radijus Zemlje.
Slika 1. Izohipse apsolutne topografije nad Europom 7. veljače 1990. godine u 00 UTC: gore – izohipse na 700 hPa izobarnoj plohi); dolje – izohipse na 300 hPa izobarnoj plohi. Na manjim visinama (tj. na višem tlaku) vidi se anticiklna, čije je središte sjeveroistočno od Hrvatske (označeno slovom H na gornjoj slici). Istovremeno, na većim visinama nad istim područjem vidi se visinski greben.
- (2) omjer bilo koje veličine i površine na kojoj se promatra ili volumena koji zaprema. Npr. gustoća vjerojatnosti, gustoća toka itd.