JADRANSKE METEOROLOŠKE PRIČE
MAGLA » ZNANSTVENO OBJAŠNJENJE
Magle se po svom postanku dijele na:
a) magle unutar jedne zračne mase;
b) magle na granici dviju zračnih masa (frontalne magle).
a) Magle zračnih masa:
- advekcijski tip magle nastaje horizontalnim premještanjem zraka iz jednog područja u drugo – dolaskom toplog zraka na hladnu podlogu ili hladnog zraka na toplu podlogu
- radijacijski tip magle nastaje kada se prizemni sloj zraka jako ohladi u dodiru s podlogom koja se dugovalnom radijacijom noću ohladi ispod rosišta (najpovoljniji uvjeti takvog tipa magle postoje u anticiklonama)
- uzlazna magla nastaje kada vlažan zrak naiđe na neku reljefnu prepreku pa je prisiljen na uzdizanje; na određenoj visini zbog hlađenja zraka počet će kondenzacija i stvaranje kapljica vode
b) Frontalne magle – javljaju se u uskom frontalnom području:
- predfrontalne magle
- zafrontalne magle
Za magle koje nastaju noćnim ohlađivanjem najpogodniji je lagan povjetarac, dok je za uzlazne magle najpogodniji umjeren vjetar konstantnog smjera. Veće kapljice u magli natalože se na izloženim predmetima ili čak padaju na tlo kao oborina zvana rosulja. Na osnovi toga dijelimo magle na vlažne i na suhe (u kojima se kapljice ne spajaju u veće). Vlažna magla je nestabilna a suha je stabilna.
Magle na Jadranu ima najviše u njegovom najsjevernijem dijelu. Čestina magle se povećava s približavanjem obali, osobito na zapadnoj obali Istre. Više magle ima i na planinskim pristancima okrenutima moru te u kotlinama i na poljima, posebno u blizini rijeka. Tako u Pazinu ima godišnje oko 45 dana u kojima je bar kratko vrijeme trajala magla, a u Sinju čak 48. Istovremeno, u Senju se bilježi mali broj dana s maglom, zbog provjetrenosti zraka uzrokovane orografijom obalnog područja i čestim burama u zimskim mjesecima.
Iako se magla može dogoditi u bilo kojem mjesecu, najčešća je u zimskom razdoblju, a rijetko se javlja ljeti. Najčešće su advektivne magle koje nastaju kada vlažan i topao zrak dođe u dodir s hladnom podlogom, odnosno s hladnijim vodenim masama u sjevernom Jadranu. U obalnom području, osim advekcijskog efekta, magla nastaje i zbog ohlađivanja kopna u obalnom području (nizina rijeke Po), nakon čega biva advektirana prema priobalju i moru.
Magla uglavnom kratko traje osim u izuzetno stabilnim zimskim situacijama, te se ne može održati zbog izražene izmjene zračnih masa između mora i kopna. U ljetnom razdoblju maglu razgoni
zmorac i burin te maestral, a zimi
bura, kada je vidljivost na Jadranu i najveća.
Broj sati s maglom na pojedinim meteorološkim postajama (prema Stipaničić, 1961)
Srednji godišnji broj dana s pojavom magle na Jadranu (prema Tešić i Brozinčević, 1974)
Literatura
- Petkovšek, Z., 1959: Magla na Slovenskom primorju. Vijesti Pomorske meteorološke službe, 5, 2/3, 19-27.
- Stipaničić, V., 1961: Magle na primorju istočne obale Jadrana. Rasprave i prikazi HMZ, 7, 20 pp.
- Stipaničić, V., 1972: Magla na zapadnoj obali istarskog poluotoka. Vijesti Pomorske meteorološke službe, 18, 7-10.
- Tešić, M., Brozinčević, K., 1974: Magla na istočnoj obali Jadrana. Hidrografski godišnjak 1972, Split, 91-116.