POJMOVNIK - K
Kelvin-Helmholtzova nestabilnost
- dinamička nestabilnost koja nastaje između dva sloja fluida zbog smicanja ili diskontinuiteta brzine vjetra. Tada se mogu razviti Kelvin-Helmoholtz-ovi valovi (vidi sliku).
Kelvin-Helmholtz-ovi valovi u tankom stratusnom oblaku prije nailaska tople fronte. (Stockholm, Švedska, listopad 1999. Snimio Branko Grisogono). Ovi valovi su tek jedna vrsta smicajucih tezinskih valova. Oni mogu postati nestabilni kad je Richarsdonov broj manji od 0.25.
Kišomjerna postaja
- postaja na kojoj se u 07 h srednjeg mjesnog vremena mjeri samo količina oborine i debljina sniježnog pokrivača. U dnevnik motrenja upisuju se i osnovne meteorološke pojave (npr. grmljavina).
Vidi klimatološka postaja, sinoptička postaja.
Klima (podneblje)
- prevladavajuće stanje vremena te pravilnost ili nepravilnost javljanja vremenskih tipova. Klima ovisi o klimatskim čimbenicima (poput geografske širine, reljefa, nadmorske visine, udaljenosti od mora). Podaci meteorološke postaje u nekom trenutku pokazuju kakvo je vrijeme, dok analizom podataka prikupljenih dugotrajnim, mnogogodišnjim (bar 30 godina) mjerenjima i opažanjima saznajemo kakva je klima. Klimom se bavi klimatologija.
Klimatologija
- dio meteorologije koji proučava klimu i njezine promjene.
Klimatološka postaja
- postaja na kojoj se prikupljaju meteorološki podaci s ciljem praćenja klime. Na klimatološkoj postaji svakodnevno se u tri klimatološka termina (07, 14 i 21 h srednjeg mjesnog vremena) motre klimatski elementi (temperatura, vlažnost zraka, smjer i jačina vjetra, stanje tla, naoblaka) te pojave poput padanja kiše, pljuska i drugog. Količina oborine mjeri na klimatološkoj postaji mjeri se u 07 h srednjeg mjesnog vremena te dopunski u 19 h. Prikupljeni podaci svakodnevno se upisuju u dnevnik motrenja.
Vidi klima, klimatologija, klimatski faktori, klimatski elementi, sinoptička postaja, kišomjerna postaja.
Klimatske promjene
- bilo koja sistematska promjena u dugogodišnjoj statistici klimatskih elemenata (npr. temperature, tlaka, vjetra) koja postoji bar duž nekoliko dekada. Do klimatskih promjena može doći zbog prirodnih uzroka (npr. polaganih promjena zemljine orbite) ili zbog ljudskog djelovanja (vidi sastav atmosfere).
Klimatski elementi
- atmosferske pojave i stanja koja zajedno čine klimu. Klimatski elementi su npr. tlak, temperatura, naoblaka, oborina itd.
Klimatski faktori (klimatski činitelji)
- okolnosti kozmičkog ili terestričkog karaktera koje svojim djelovanjem oblikuju klimu nekog kraja. Klimatski činitelji ne mijenjaju se u vremenu ili su kvaziinvarijantni tijekom dugih vremenskih razdoblja. To su npr. nadmorska visina, zemljopisna širina, podnevna visina Sunca, udaljenost od mora, reljef, vrsta podloge te raspored kopna i mora.
Količina oborine
- visina vodenog stupca koji tijekom promatranog vremenskog intervala oborinom padne na tlo. Mjeri se kišomjerom, obično u 07 h srednjeg mjesnog vremena, a obično se izražava u milimetrima. Oborina od 1 mm odgovara jednoj litri vode po četvornom metru tla.
Vidi intenzitet oborine.
Kondenzacija (ukapljivanje)
- proces kojim tvar prelazi iz plinovitog u tekuće agregatno stanje. U meteorologiji se odnosi na prijelaz vodene pare u tekuće stanje. Suprotan proces je isparavanje.
Vidi kondenzacijska razina, Clausius-Clapeyronova jednadžba, latentna toplina, plin, vodena para.
Kondenzacijska razina
- visina na kojoj vlažna čest zraka, koja se dizanjem suhoadijabatski hladi, postaje zasićena vodenom parom. Na kondenzacijskoj razini relativna vlažnost česti je u = 100 %.
Konfluencija
- primicanje strujnica. Obično je popraćeno povećanjem brzine vjetra niz struju. Može se mjeriti pomoću (-V ∂ψ/∂n), gdje je V brzina u prirodnom koordinatnom sustavu, s i n su horizontalne osi prirodnog koordinatnog sustava, a ψ je kut koji x-os (koja je usmjerena prema istoku) zatvara sa s-osi (vidi sliku). Konfluencija postoji (strujnice se međusobno približavaju niz struju) ako je ∂ψ/∂n < 0. Konfluencija se javlja npr. na stražnjoj (ulaznoj) strani mlazne struje. Suprotna od konfluencije je difluencija.
Konvekcija
- gibanja u fluidu koja dovode do prijenosa i miješanja svojstava. U meteorologiji pod konvekcijom najčešće podrazumijevamo vertikalna gibanja. Konvekcija može biti slobodna ili prisilna. Pri slobodnoj konvekciji gibanja su izazvana samo razlikama u gustoći, dok do prisilne konvekcije dolazi zbog topografskih prepreka. Atmosferska konvekcija je gotovo uvijek turbulentna. Na postojanje atmosferske konvekcije ukazuju grudasti oblaci: Cc, Ac, Cu, Sc i Cb.
Konvekcijska ćelija
- područje konvekcije unutar konvekcijskog sloja. Obično se sastoji od uzlaznog gibanja zraka u središtu i silaznog nad rubovima.
Konvekcijska raspoloživa potencijalna energija (CAPE)
- količina energije koja je česti na raspolaganju za vertikalno akceleriranje zbog uzgona. CAPE je direktna mjera nestabilnosti, a ovisi o toplini česti u odnosu na okolni zrak. Stoga se koristi prilikom procjene područja u kojima se može očekivati oluja, tornado ili pijavica. Smatra se da je nestabilnost velika ako je CAPE > 3000 J kg-1.CAPE se može izračunati iz:
gdje je LFC razina slobodne konvekcije,
LNB je razina bez uzgona
(ravnotežna razina, LNB), 
v je virtualna potencijalna temperatura
česti koja se diže, a 
virtualna potencijalna temperatura okoliša.
Topao i vlažan zrak ima velike vrijednosti CAPE. Velika vlažnost implicira veliku količinu energije koja se oslobađa tijekom kondenzacije. Dotokom hladnog zraka u visini povećava se vertikalni temperaturni gradijent g, a time se povećava i vrijednost CAPE.
Vidi slobodnu konvekciju, statičku stabilnost, tornado, pijavicu.
Konvergencija
- (1) zbližavanje – skupljanje vektorskog polja. Matematički je jednaka negativnoj divergenciji (link divergencija). (2) svojstvo niza brojeva ili funkcija da teže ka određenoj konačnoj granici.Kopnenjak
- noćna grana obalne cirkulacije, pri tlu puše od kopna prema moru.Krivulja stanja
- krivulja raspodjele temperature s visinom. Prikazuje promjenu temperature s visinom u nekom trenutku nad promatranom točkom. Njezin oblik ovisi o vertikalnom temperaturnom gradijentu).Kumulonimbus (Cumulonimbus, Cb)
- olujni, grmljavinski oblak iz kojeg pljušti kiša, sugradica ili tuča, a zimi ponekad i snijeg gustih i krupnih snježnih pahulja. Kumulonimbus je velik, debeo i gust, a donji dio mu je tamne, olovne boje. Dopire vrlo visoko te se može protezati i do vrha troposfere. Tada mu je gornji dio plosnat, gladak, vlaknast ili prugast. Gornji dio oblaka često se razvlači poprimajući oblik nakovnja (tzv. kumulonimbus incus). Kako se sastoji i kristala leda i od vodenih kapljica, kumulonimbus spada u mješovite oblake. Ispod baze kumulonimbusa često se vide virge - pruge oborine koja ne dospijeva do tla već putem ispari. Za nastanak kumulonimbusa potrebne su snažne uzlazne struje, odnosno velika statička nestabilnost. Slabljenjem uzlaznih struja kumulonimbus se razvlači i raspada te iz njega mogu nastati svi rodovi oblaka. Ipak, najčešće nastaju nimbostratus, cirus i stratokumulus. Stoga ga se naziva i tvornicom oblaka.Veličina elemenata tuče ovisi jačina uzlaznih struja u kumulonimbusu, odnosno o konvekcijskoj raspoloživoj potencijalnoj energiji CAPE. (CAPE je to veća što su uzlazne struje jače.) Stoga je za veću vrijednost CAPE veća vjerojatnost da će oluja biti snažna.
Slika 1. Dobro razvijeni kumulonimbus. Donja baza oblaka nalazi se na kondenzacijskoj razini. Najdonji sloj kumulonimbusa, u kojem je temperatura iznad 0ºC, sastoji se od običnih kapljica. Iznad tog sloja nalazi se sloj pothlađenih kapljica (kapljica vode na temperaturama nižim od 0ºC). U većim visinama nalazi se mješavina ledenih kristalića i pothlađenih kapljica vode, a u najgornjem dijelu kumulonimbusa nalaze se samo kristali leda.
Slika 2. Kumulonimbus nad Zatonom kod Zadra 25. lipnja 1998. (Snimio: Ivo Allegretti).
Slika 3. Samo iz kumulonimbusa grmi i sijeva . (Zagreb, 29. lipnja 2005., snimila ZBK).
Slika 4. Kumulonimbus u Njivicama na Krku. Na lijevoj strani oblaka vidi se pljusak kiše nad morem. (19. srpnja 2005., snimila ZBK)
Slika 5. Iz kumulonimbusa uvijek pada pljuskovita oborina. (Njivice, 19. srpnja 2005., ZBK).
Vidi konvekciju (link konvekcija), konvekcijsku raspoloživu potencijalnu energiju, slobodnu konvekciju.
Kumulus (Cumulus, Cu)
- po visini spada u niske oblake. Sastoji se od vodenih kapljica. Javlja se u obliku pojedinačnih gruda. Oštrih je rubova. Podnica mu je ravna, a gornji dijelovi bujaju uvis te su često nalik na cvjetaču. Prividna širina razvijenog oblačnog elementa, ako se nalazi bar 30o nad horizontom, je veća od 5o. Od altokumulusa ga tada možemo razlikovati po tome što cijeli oblačni element ne možemo prekriti s sa tri skupljena prsta.Kumuluse još nazivamo i oblaci lijepog vremena jer za sunčanog vremena nastaju još u rano prijepodne (vidi sliku 1). Kako tijekom dana konvekcija jača, kumulusi dalje rastu (slika 2), da bi tijekom poslijepodneva, kada postoji jaka konvekcija, jako narasli (slika 3). Ako su uzlazne struje dovoljno jake te ako je zrak koji se diže dovoljno vlažan, daljnjim vertikalnim razvojem kumulusi mogu prerasti u kumulonimbuse.
Slika 1. Kumulus humilis je kumulus u ranoj fazi nastanka u 10 h lokalnog standardnog vremena. Zagreb, 6. srpnja 2005. (Snimila Z. Bencetić Klaić).
Slika 2. Srednje razvijeni kumulusi (kumulus mediocris) pred Rovinjem. (Snimljeno za vrijeme krstarenja brodom Alliance 24. rujna 2002).
Slika 3. Vertikalno razvijeni kumulusi (kumulus congestus) snimljeni u posljepodnevnim satima 27. svibnja 2005. u Boriku pored Zadra. Vertikalni razvoj oblaka ukazuje na jaku konvekciju, pri čemu iz kumulusa može nastati kumulonimbus. Na desnoj slici uočava se da gornji dio oblaka ima oblik nakovnja (incus) koji se inače javlja kod kumulonimbusa. U ovom konkretnom slučaju nije došlo do razvoja kumulonimbusa. (Snimila: Z. Bencetić Klaić).
Kutna brzina rotacije Zemlje
- konstantna brzina (W) kojom rotiraju Zemlja i atmosfera:W = 7.292 . 10-5 rad s-1.
Kvazigeostrofička aproksimacija
- oblik primitivnih jednadžbi u kojima je horizontalni vjetar u horizontalnoj jednadžbi gibanja aproksimiran geostrofičkim vjetrom, a horizontalna advekcija u termodinamičkoj jednadžbi aproksimirana je geostrofičkom advekcijom. Ova aproksimacija je prikladna za analizu ekstratropskih sustava na sinoptičkoj skali u kojima je vjetar približno geostrofički. Međutim ne vrijedi u slučajevima u kojima vjetar jako odstupa od geostrofičkog (npr. u blizini atmosferskih fronta).Kvazihidrostatička aproksimacija
- pretpostavka kojom se dozvoljava postojanje malih vertikalnih brzina, ali se umjesto vertikalne jednadžbe gibanja koristi hidrostatička jednadžba. Na taj način se slaba vertikalna gibanja na sinoptičkoj skali mogu izračunati iz drugih jednadžbi modela. Kvazigeostrofičkom aproksimacijom se iz rješenja osnovnih jednadžbi eliminiraju (filtriraju) visoke frekvencije, odnosno zvučni i dio težinskih valova. Istovremeno u rješenjima ostaju frekvencije koje odgovaraju gibanjima na sinoptičkoj skali. Kvazihidrostatička aproksimacija u kombinaciji s kvazigeostrofičkom aproksimacijom često se koristi pri teorijskim istraživanjima vezanim uz numeričku prognozu vremena.