POJMOVNIK - M

Magla

- vrlo sitne vodene kapljice koje lebde u blizini tla te smanjuju vidljivost. Više o nastanku magle kao i o magli na Jadranu pročitaj ovdje.

Makroskala

- obuhvaća sve pojave i procese čije su su tipične horizontalne dimenzije veće od 2000 km. Unutar makroskale razlikujemo dalje makro-a skalu (u koju spadaju fenomeni horizontalnog rasprostiranja većeg od 10 000 km) i makro-b skalu (koja obuhvaća pojave horizontalnih dimenzija od 2 000 do 10 000 km). (Vidi analizu skala).

Masa atmosfere

M_a = 5 ^. 10¹⁸ kg

Masa Zemlje

M_z = 6 ^. 10²⁴ kg

Mayerova relacija

- povezuje specifičnu plinsku konstantu (R) sa specifičnim toplinama pri konstantnom volumenu (c_v) i konstantnom tlaku (c_p):

R = c_p – c_v.

Mezociklona

- vrtlog u konvekcijskoj oluji stvorenoj kumulonimbusom (link kumulonimbus) koji rotira u ciklonalnom smjeru. Promjera je približno 2 – 10 km. Vrtložnost u mezocikloni je često reda veličine 10⁻² s⁻¹ ili veća. Važno je naglasiti da mezociklona nije isto što i ciklona manjih (mezoskalnih) razmjera, već se taj pojam odnosi samo na ciklone unutar konvekcijskih oluja. Mezociklone su često povezane snažnim uzlaznim strujama u superćelijama. Katkad u mezociklonama nastaju tornadi.

Mezopauza

- vidi strukturu atmosfere.

Mezoskala

- skala na kojoj se događaju procesi čije je trajanje u rasponu od desetaka minuta do jednog dana. Horizontalne dimenzije mezoskalnih procesa su od nekoliko kilometara do 1000 km. Mezoskala se dalje često dijeli na a-, b- i g-mezoskalu (vidi analizu skala). Procese na toj skali proučava mezoskalna meteorologija.

Mezosfera

- vidi strukturu atmosfere.

Mikroskala

- obuhvaća sve pojave i procese tipičnih horizontalnih dimenzija manjih od 2 km, a dijeli se dalje na mikro-a skalu (200 m – 2 km), mikro-b skalu (20 m – 200 m) i mikro-g skalu (koja uključuje sve pojave horizontalnih dimenzija manjih od 20 m). (Vidi analizu skala)

Mlazna struja

- usko kvazihorizontalno područje izrazito velikih brzina (katkad i do 500 km h^-1), te izrazito velikih vertikalnih (5 do 10 m s^-1/1 km) i horizontalnih (5 m s^-1/100 km) gradijenata brzine, u kojem dolazi do miješanja troposferskog i stratosferskog zraka. Često se nalazi u blizini tropopauze. Uzrokuje pojavu sekundarne cirkulacije zraka u vertikalnoj ravnini. Jedan takav primjer ilustriran je donjom slikom.

Gore: mlazna struja uočena na 300 hPa izobarnoj plohi 5. veljače 1990. godine u 00 GMT nad Atlantikom i Britanskim otočjem. Mlazna struja se prepoznaje po gusto položenim strujnicama. Na stražnjoj, ulaznoj strani u mlaznu struju, strujnice se približavaju i to područje nazivamo područje konfluencije. Na prednjoj, izlaznoj strani mlazne struje, tj. u području difluencije strujnice se međusobno udaljavaju. Hrvatska, uključujući i cijeli Jadran nalazi se u području difluencije.

Dolje: shematski prikaz mlazne struje i pripadne sekundarne cirkulacije. Na ulaznoj, stražnjoj strani mlazne struje, tj. u području konfluencije, narušava se geostrofička ravnoteža budući da sila gradijenta tlaka raste duž mlazne struje, (porast sile gradijenta tlaka vidljiv je iz sve većeg približavanja strujnica), te postaje veća od Coriolisove sile. Stoga se u visini mlazne struje u horizontalnoj ravnini razvija sekundarna cirkulacija koja je u smjeru sile gradijenta tlaka. Budući da masa zraka mora biti sačuvana, to se gibanje kompenzira dizanjem zraka s manjih visina na desnoj, stražnjoj strani mlazne struje. Istovremeno, na lijevoj, stražnjoj strani mlazne struje, zbog nagomilavanja zraka dolazi do njegovog spuštanja prema manjim visinama. Cirkulaciona ćelija se zatvara strujanjem zraka u manjoj visini od lijeve ka desnoj strani. Slično, na prednjoj strani mlazne struje geostrofička ravnoteža narušena je zbog toga što sila gradijenta tlaka u smjeru strujanja slabi, (strujnice se međusobno udaljavaju), te se javlja rezultantna sila u smjeru Coriolisove sile. Posljedica te neravnoteže je sekundarno horizontalno strujanje u smjeru Coriolisove sile. Ponovo, u području nagomilavanja zraka, tj. na prednjoj desnoj strani mlazne struje, zrak se počinje spuštati prema manjim visinama, a u području istjecanja zraka na prednjoj lijevoj strani zrak se diže iz manjih visina. Cirkulaciona ćelija zatvara se strujanjem zraka u manjoj visini od desne ka lijevoj strani. Područja u kojima se zrak spušta, dakle prednja desna i stražnja lijeva strana mlazne struje, pogodna su za nastanak anticiklona, kao i za prodor stratosferskog zraka u troposferu, dok su područja u kojima se zrak diže (prednja lijeva i stražnja desna strana), pogodna za nastanak ciklona, kao i za prodore troposferskog zraka u stratosferu. U slučaju prikazanom na gornjoj slici, Hrvatska, uključujući i cijeli Jadran, nalazila se u području spuštanja zraka, koje je bilo popraćeno jačanjem anticiklone sa središtem nad Srednjom Europom.

Mlazna struja može se javiti i u donjoj troposferi i tada je nazivamo niska mlazna struja.

Klaić, Z. B., Belušić, D., Herceg Bulić, I., Hrust, L., 2003: Mesoscale modelling of meteorological conditions in the lower troposphere during a winter stratospheric ozone intrusion over Zagreb, Croatia. J. Geophys. Res.-Atmos., 108, 4720, 10.1029/2003JD003878.

Molarna masa (M)

- masa jednog mola tvari. Numerički je jednaka molekularnoj (ili atomskoj) masi M. Tako npr. 1 mol molekularnog vodika sadrži ukupno 6.022^.10²³ molekula H₂ (vidi Avogadrov broj) i ima masu od 2 g (dakle M = 2 g mol^-1), dok 1 kmol molekularnog kisika ima 6.022^.10²⁶ molekula O₂ i masu od 32 kg (M = 32 kg kmol^-1).

Vidi Avogadrov broj, molarni volumen.

Molarni volumen (V_m)

- volumen jednog mola plina. Pri standardnim uvjetima volumen jednog mola (kilomola) plina mora biti jednak V_m = 22.414 l mol^-1 = 22.414 m³ kmol^-1, bez obzira na to koji plin promatramo. Nadalje, u jednom molu (kilomolu) plina mora uvijek biti isti broj molekula (ili atoma) N_A.

Vidi Avogadrov broj, molarna masa, standardni uvjeti.