KLIMA JADRANA
TLAK ZRAKA
Horizontalna raspodjela tlaka zraka uvjetuje zračno strujanje. Njegove promjene mijenjaju smjer i jakost vjetra, a time i ostale osobine vremena i klime. Najvažnije strukture koje se javljaju u polju tlaka su tzv. barički sustavi koji uvelike određuju polje strujanja sinoptičkih dimenzija. Da bi podaci tlaka zraka izmjereni na različitim postajama bili međusobno usporedivi, izmjereni tlak na svakoj postaji reducira se na morsku razinu. Srednja raspodjela reduciranog tlaka na morskoj razini prikazana je na sl.1. Raspodjela srednjeg atmosferskog tlaka na Jadranu posljedica je položaja velikih baričkih sustava tijekom godine nad Atlanskim oceanom i Euroazijskim kontinentom. Za područje jugoistočne Europe zimi presudna su dva barička sustava: područje niskog tlaka koje ima središte jugozapadno od Islanda (Islandska ciklona) i područje visokog tlaka nad istočnom Europom koje pripada Sibirskoj anticikloni (sl. 1a). Tada se nad Sredozemljem javlja manje izraženo polje niskog tlaka. Ljeti, (sl. 1a'), formiraju se ponovo dva presudna barička sustava: Azorska anticiklona i područje niskog tlaka u Prednjoj Aziji (tzv. Karachi depresija).
Slika 1: Srednji atmosferski tlak (hPa) na morskoj razini u razdoblju od 1961-1980. za Europu i Atlantik: (a) u siječnju i (a') u srpnju (Penzar i sur., 2001.).
Slika 2: Srednji godišnji atmosferski tlak (hPa) na morskoj razini u razdoblju od 1931-1960. nad Jadranom. Izobare za svakih 0.5 hPa nacrtane su na temelju mjerenja na ukupno 70 obalnih i otočnih meteoroloških postaja (Penzar i sur., 2001.). Slika pokazuje da se nad Jadranom javlja manje izražena depresija u polju tlaka. Slična raspodjela tlaka na morskoj razini postoji i zimi. Najveći gradijenti tlaka uočavaju se okomito na obalnu liniju iznad Velebita i Gorskog kotara, gdje iznose do 3 hPa na 40 km. Ovakavi gradijenti tlaka ukazuju na dosta oštru granicu između hladnog kopna i toplijeg mora. Ljeti je atmosferski tlak nad Jadranom pod utjecajem Azorske anticiklone i Karachi depresije. Ljeti se također nad Velebitom javlja gradijent tlaka okomit na obalu. U donosu na zimski gradijent tlaka, ljetni je mnogo slabiji (1.2 hPa/40 km).
Veća čestina ciklonalnih sustava u rano proljeće u godišnjem hodu tlaka uzrokuje minimum u travnju. Maksimum se pojavljuje u kasnu jesen ili u siječnju kada prevladavaju anticiklonalne formacije. Jedna od glavnih karakteristika godišnjeg hoda tlaka je velika sličnost i približna stalnost od svibnja do kolovoza. Razlog leži u dosta postojanom polju tlaka nad Sredozemljem. U jesen, ponovo jača utjecaj pomičnih baričkih sustava koji uzrokuju veća kolebanja tlaka. Promjene u tlaku zraka duž Jadrana tijekom ljetnih mjeseci također su vrlo male. Tijekom dana, dnevne promjene tlaka djelomično su pod utjecajem Mjeseca, odnosno, atmosferske plime i oseke. Posljedica atmosferske plime i oseke je pravilan valovit oblik dnevnog hoda s dva maksimuma (oko 10 i 22 h), dva minimuma (4 i 17 h) te dnevnom amplitudom manjom od 1.5 hPa (sl. 3). Uslijed pojava dnevnih lokalnih cirkulacija na postajama lokalni minimum oko 17 sati je veći od jutarnjeg.
Slika 3: Usrednjeni dnevni hod tlaka zraka na morskoj razini (hPa) za period 1991-2004: (a) za postaju Rijeka za četiri ljetna mjeseca (lipanj, srpanj, kolovoz, rujan) i (b) za srpanj na tri postaje (Pula-aerodrom, Senj i Zadar) duž Jadrana (prema podacima DHMZ).
Literatura
- Brzović, N., 1998/99: A case study of a cold air outbreak on 20 April 1997 over Croatia. Hrvatski meteorloški časopis, 33/346, 1-18
- Ivančan-Picek, B., 1999: Generiranje atmosferskih vrtloga nad područjem Jadrana. Doktorska disertacija na Sveučilištu u Zagrebu.
- Jurčec, V., 1987: Struktura donje troposfere na osnovi opažanja u Zagrebu i Puli u ALPEX-SOP, II dio: Odabrane situacije.Rasprave Rep. hidrometeorološkog zavoda SRH 22, 25-32.
- Kraljev, D., Gajić-Čapka, M., Zaninović, K. (2005): U okrilju sunca i mora: klimatska monografija Zadra. Hrvatsko meteorološko društvo, Zagreb, 139 str.
- Lončar, E., 1980: Tipovi gradijentnog strujanja na Jadranskom moru. Zbornik meteoroloških i hidroloških radova 6, Beograd, 443-79.
- Lončar, E., Šinik, N., 1993: Neke osobine godišnjeg hoda tlaka zraka u Hrvatskoj. Hrvatski meteorološki časopis, 28, 81-88.
- Obuljen, A., 1942: Tlak zraka. Poglavlje u: Škreb i sur. Klima Hrvatske, Geofizički zavod u Zagrebu, 16-24.
- Pandžić, K., M. Kisegi, B. Gelo and M. Sijerković, 1996: An analysis of the low and high pressure centre influence on precipitation. Beiträge zur Physik der Atmosphäre 65/2, 117-128.
- Pandžić, K. i Likso, T. (2005): Eastern Adriatic typical wind field patterns and large-scale atmospheric conditions. Int. J. Climatol., 25, 8198.
- Pasarić, Miroslava; Pasarić, Zoran; Orlić, Mirko. Response of the Adriatic sea level to the air pressure and wind forcing at low frequencies (0.01-0.1 cpd). Journal of Geophysical Research: oceans. 105 (2000), C5; 11423-11439.
- Penzar, B. (1968): Neke osobine tipova vremena na Jadranu. Hidrografski godišnjak 1967, 99-124.
- Penzar, B., 1977: Tlak zraka. Prilozi poznavanju vremena i klime SFRJ, sv.2, Sav. hidrometeorološki zavod Beograd, 1-40.
- Penzar, B., Penzar, I., Orlić, M. (2001): Vrijeme i klima hrvatskog Jadrana. Nakladna kuća « Dr. Feletar» , Hrvatski hidrografski institut Split, Zagreb, 258 str.
- Stravisi, F., 1984: Normal climatic data for the Adriatic Sea. FAO Fisheries Report no 290 CGPM/GFC, Appendix F ili: Istituto Talassografico Trieste, Pubbl. No 579, 59-67.
- Lončar, E., Vučetić, V., 2003: Tipovi vremena i njihova primjena na sjeverni Jadran. Hrvatski meteorološki časopis, 38, 57-81.