KLIMA JADRANA

VLAŽNOST ZRAKA

U zraku uvijek postoji više ili manje vodene pare i tada govorimo o vlažnosti zraka. Ima nekoliko veličina pomoću kojih pratimo i opisujemo vlagu u zraku, poput tlaka vodene pare, apsolutne vlažnosti, relativne vlažnosti i drugih.

Tlak vodene pare

Slika 1: Srednji tlak vodne pare (hPa) u razdoblju od 1961-1990. odnosno 1981-1996. (Penzar i sur., 2001.). Prosječna godišnja vrijednost tlaka je u intervalu od 10.8 hPa (u Rijeci) do 15.1 hPa (na otocima Pag, Korčula). Tlak vodene pare povećava se od obale prema otocima. U polju tlaka vodene pare Rijeka i Šibenik su izuzeci koji imaju nešto niže vrijednosti.

Slika 2: Srednji godišnji tlak vodene pare (hPa) duž Jadrana (Pazin, Rijeka, Pag, Split, Hvar, Palagruža) u razdoblju od 1961-1990. odnosno 1981-1996. (Penzar i sur., 2001.). U godišnjem hodu tlaka vodene pare uočavaju se minimumi u siječnju ili veljači na svim postajama. Minimalne vrijednosti kreću se od 5,5 hPa u Pazinu do 9 hPa na Palagruži. Maksimumi zabilježeni u srpnju ili kolovozu kreću se od 16 hPa u Pazinu do 22 hPa na Palagruži. Ovakva raspodjela minimuma i maksimuma daje godišnje amplitude oko 11 hPa.

Apsolutna vlažnost zraka

Na Sl. 3, prikazana su dva godišnja hoda apsolutne vlažnosti zraka i to nad Rijekom i Palagružom.

Slika 3: Godišnji hod apsolutne vlažnosti zraka (g m-3) u razdoblju 1961-1990. (Penzar i sur., 2001.). Usporedba pokazuje da je zbog djelovanja mora mnogo vlažniji zrak nad Palagružom od onog na obali.

Relativna vlažnost zraka

Relativna vlažnost zraka veća je pri nižoj, a manja pri višoj temperaturi zraka. Izrazito vlažni dani zabilježeni su uglavnom u prosincu. Najviše izrazito vlažnih dana ima na otocima (npr. Palagruža ih ima godišnje 82 a Mali Lošinj 64), a njihov broj se smanjuje prema obali zbog puhanja bure (Šibenik 21, Senj 32, Split 34, Dubrovnik 38). Na slikama koje slijede (sl. 4-7) prikazane su osnovne karakteristike polja relativne vlažnosti zraka na Jadranu.

Slika 4: Izohigre prosječne godišnje relativne vlažnosti zraka (%) u razdoblju 1961-1990. (Penzar i sur., 2001.). Prosječna godišnja vrijednost za Jadran u cjelini je 68%. Uz obalu između Šibenika i Splita uočavaju se najniže vrijednosti. Relativna vrtložnost zraka raste i to manje prema otvorenom moru, a više prema unutrašnjosti od obale.

Slika 5: Godišnji hod relativne vlažnosti zraka (%) za postaje duž Jadrana u razdoblju 1961-1990. (Penzar i sur., 2001.). U godišnjem hodu na svim postajama lako je uočiti minimum u srpnju. Maksimum je uglavnom krajem jeseni ili početkom zime. 

Slika 6: Izohigre (%) za srpanj u razdoblju 1961-1990. (Penzar i sur., 2001.). Slično prosječnoj godišnjoj relativnoj vlažnosti zraka, i u srpnju najniže vrijednosti su između Šibenika i Splita (ispod 50 %) te rastu od obale (oko 60 %) prema otocima i otvorenom moru (>75 %).

Slika 7: Usrednjeni dnevni hod relativne vlažnosti zraka (%) i temperature zraka (ºC) u lipnju za razdoblje 1997-2001 u Opatiji (prema podacima DHMZ). Tijekom dana u lipnju, maksimalna vrijednost relativne vlažnosti (72 %) javlja se oko 6 h po lokalnom vremenu, a minimalna tijekom poslijepodneva (15 h, ispod 52 %). Najviše vrijednosti relativne vlažnosti zraka tijekom jutra posljedica su najnižih temperatura zraka. Suprotno, najniže vrijednosti relativne vlažnosti tijekom poslijepodneva posljedica su najviših temperatura zraka.

Literatura