KLIMA JADRANA

NAOBLAKA

Naoblaka najviše utječe na osunčavanje. Oblaci na Jadranu najčešće su vezani uz frontalne poremećaje. Drugi najčešći uzrok nastanka je dizanje vlažnog zraka uz obronke planina.

Slika 1: (a) Raspodjela prosječne godišnje naoblake (desetine neba) nad Jadranom; razdoblje 1961-1990, (b) raspodjela naoblake u prosincu i (c) raspodjela naoblake u srpnju (Penzar i sur., 2001).

Prosječna naoblaka na najvećem dijelu Jadrana manja je od 5/10. Izuzetak čini područje oko Učke i podvelebitski dio obale (sl. 1.a). Područja koja u prosjeku imaju naoblaku manju od 4/10 smatraju se osobito vedrima (npr. otoci Brač, Hvar). Ukoliko se promatra godišnji hod naoblake, najvedriji mjeseci su srpanj i kolovoz a najmanje vedrine je zabilježeno u prosincu. Najveći trend smanjenja naoblake je s lipnja na srpanj a najveći trend porasta s kolovoza na rujan.

Raspodjela naoblake u prosincu vrlo je slična godišnjoj raspodjeli jer je naoblaka zimi najčešća (sl. 1.b). Naoblaka se smanjuje prema jugu i prema otvorenom moru. Oblaci u prosincu mogu prekriti i do 60% nebeskog svoda; najviše u Istri i na Palagruži, a najmanje (manje od 50%) na vanjskom dijelu Korčule, Mljeta i Pelješca. Na temelju brodskih mjerenja uočena su dva uža vedrija pojasa (gdje naoblaka iznosi između 30 do 40%) duž osi mora od Palagruže prema Istri.

Ljeti su vedrine dosta izražene (sl. 1.c). Najvedrija područja (s više od četiri petine vedrog neba u prosjeku) na jugu su istočni Hvar, Korčula i Mljet te dio Pelješca a sjevernije se javlja na otvorenom mora do Cresa. Najoblačnija područja kao unutrašnjost Istre i u zaleđu Rijeke su još uvijek dosta vedra – oblaci pokrivaju otprilike 40% neba.

Proučavanje naoblake moguće je kroz usporedbu broja vedrih odnosno oblačnih dana. Vedri dani su oni dani kod kojih srednja dnevna naoblaka ne prelazi 2/10, a oblačnim danima se smatraju oni kod kojih je naoblaka veća od 8/10.

Tablica 1: Prikaz prosječnog broja vedrih i oblačnih dana godišnje na Jadranu za razdoblje 1960-1991.

Oblačnih dana ima više u hladno doba godine a vedrih u toplo doba. Raspodjela vedrih i oblačnih dana dobro se podudara s raspodjelom naoblake, osunčavanja i globalnog zračenja zbog toga jer su svi ti meteorološki elementi međusobno povezani (sl. 2).

Slika 2: (a) Raspodjela godišnjeg broja vedrih dana; razdoblje 1961-1990, (b) raspodjela godišnjeg broja oblačnih dana; razdoblje 1961-1990 (Penzar i sur., 2001).

Literatura

Kraljev, D., Gajić-Čapka, M., Zaninović, K. (2005): U okrilju sunca i mora: klimatska monografija Zadra. Hrvatsko meteorološko društvo, Zagreb, 139 str.
Letnik (Goldberg), J., 1942: Naoblaka i sijanje sunca. Pogl. u Škreb i sur.: Klima Hrvatske. Geofizički zavod u Zagrebu. Otisak iz Zemljopisa Hrvatske, Matica Hrvatska, Zagreb, 1942, 90-104.
Penzar, B., Penzar I., 1985: O proljetnom režimu sunčanosti u Hrvatskoj. Geofizika, 2, 141-162.
Penzar, B., Penzar, I., Orlić, M., 2001: Vrijeme i klima hrvatskog Jadrana. Nakladna kuća « Dr. Feletar» , Hrvatski hidrografski institut Split, Zagreb, 258 str.
Poje, D., Z. Žibrat, M. Gajić-Čapka, 1984: Osnovne karakteristike naoblake i insolacije na području Hrvatske. Rasprave RHMZ 19, 49-75.