POJMOVNIK - E

EHI indeks

- veličina koja se koristi pri istraživanju tornada. Povezuje konvekcijsku raspoloživu potencijalnu energiju (CAPE) i spiralnost u odnosu na oluju (SRH):

, (m2 s-2)

gdje je EHI0 empirička referentna vrijednost (npr. za središnji dio SAD-a EHI0 = 1.6·105 J2 kg-2). Vrijednosti EHI ukazuju na vjerojatnost za jak (EHI > 1) ili razoran (EHI > 2.5) tornado.

Vidi tornado i pijavicu.

Za izobarni proces ekvivalentna temperatura je Te,i: 

,

gdje je r omjer miješanja česti. Izobarna ekvivalentna temperatura Te,i  je teorijska temperatura – u realnoj atmosferi ne može se dogoditi izobarni proces kojim bi se čest zbog kondenzacije zagrijala na temperaturu Te,i. 

Općenito je Te,a > Te,i, ali su razlike između te dvije temperature neznatne pa najčešće pretpostavljamo 

.

Ekvivalentna potencijalna temperatura (Qe)

- ekvivalentna temperatura koju bi čest zraka imala kad bi se dovela na tlak od 1000 hPa. Za adijabatski proces ekvivalentna potencijalna temperatura je θe,a:

,

gdje je Te,a ekvivalentna temperatura za adijabatski proces, p je tlak, p0 = 1000 hPa, T je temperatura česti, Llv je latentna toplina isparavanja/kondenzacije, cpd je specifična toplina suhog zraka pri konstantnom tlaku, a rs je omjer miješanja zasićene česti.

Ekvivalentna temperatura (Te)

- temperatura koju bi čest zraka imala kada bi se sva vodena para u njoj kondenzirala, a oslobođena latentna toplina utrošila na zagrijavanje česti. Ekvivalentna temperatura za adijabatski proces je Te,a:

gdje je T temperatura česti, Llv latentna toplina isparavanja/kondenzacije, cpd je specifična toplina suhog zraka pri konstantnom tlaku, a rs je omjer miješanja zasićene česti. U realnoj atmosferi to je temperatura koju pri puhanju fena u Alpama ima čest u zavjetrini planine na onoj nadmorskoj visini na kojoj je u navjetrini imala temperaturu T.

Energija inhibicije koncekcije (CIN)

- energija koja je potrebna da se čest zraka adijabatski podigne uvis iz početnog položaja do razine slobodne konvekcije. Ako je energija inhibicije konvekcije velika, neće doći do razvoja duboke konvekcije unatoč tome što drugi uvjeti mogu biti vrlo povoljni za razvoj konvekcije. Uz pretpostavku hidrostatičke ravnoteže te uz pretpostavku da je tlak česti jednak tlaku okolnog zraka na istoj nadmorskoj visini, energija inhibicije konvekcije može se prikazati izrazom:

gdje je pA tlak u početnom položaju česti, pC je tlak na razini slobodne konvekcije (LFC), Tvp i Tve su virtualne temperature česti i okolnog zraka, a Rd je specifična plinska konstanta za suhi zrak. 

Vidi: slobodna konvekcija, statička (konvekcijska) stabilnost.

Entalpija (H)

- termodinamička funkcija stanja definirana izrazom 

H = U + pV,

gdje je U unutarnja energija, p je tlak, a V je volumen. 

Specifična entalpija h je entalpija po jedinici mase m: 

h = H/m = u + pa,

gdje je u specifična unutarnja energija, p je tlak, a a je specifični volumen. 

Entropija (S)

- termodinamička varijabla čiji je pojam prvi uveo Rudolph Clausius 1865. godine nazvavši je prema grčkoj riječi za transformaciju. Clausius je tu teorijsku veličinu definirao kao omjer male količine dodane topline i temperature na kojoj se dodaje toplina. Za idealne, reverzibilne (povratne) procese, u kojima termodinamički sustav prolazi kroz niz ravnotežnih stanja, promjenu entropije možemo prikazati drugim stavkom termodinamike:

dS = đQR / T,                                                         (1)            

gdje je đQR mala količina topline dodana termodinamičkom sustavu u reverzibilnom procesu (J), T je temperatura pri kojoj sustav dobiva toplinu (K), a dS je ukupna promjena entropije (J K-1) do koje općenito može doći zbog niza procesa. Promjena entropije ovisi samo o razlici između početnog i krajnjeg stanja, a ne o putanji. Prema tome dS je pravi, totalni diferencijal entropije. Za razliku od njega đQR je geometrijski diferencijal te je stoga označen s 'đ'.

U reverzibilnim (povratnim) procesima entropija je sačuvana (dS = 0), a u ireverzibilnim (nepovratnim) procesima raste. (U prirodi ne postoji ni jedan proces kojim bi se entropija termodinamičkog sustava koji je izoliran u odnosu na okoliš smanjivala.) 

U meteorološkim proračunima najčešće koristimo specifičnu entropiju s koja je jednaka entropiji po jedinici mase s=S/m, gdje je m masa termodinamičkog sustava. Odatle jednadžba (1) prelazi u

ds = đq / T,                                                          (2)            

gdje je q toplina po jedinici mase. 

Za idealni plin jednadžba (2) prelazi u 

ds = cp d(lnT) – R d(lnp),

gdje je T temperatura, p je tlak, cp je specifična toplina idealnog plina pri konstantnom tlaku, a R je specifična plinska konstanta idealnog plina.

Promjena specifične entropije za tekućinu (npr. za tekuću vodu) je 

dsl = cl d(lnT),

gdje je cl je specifična toplina promatrane tekućine.

Vidi: termodinamika. 

Etezije

- Sjeverozapadni vjetrovi koji pušu Sredozemljem u toplom dijelu godine. Izraženiji su na njegovom istočnom dijelu. Nastaju zbog polja niskog tlaka nad Azijom - tzv. Karachi depresije, koja se proteže duboko na zapad (katkad čak i do Cipra) i istovremenog djelovanja Azorske anticiklone koja se ljeti pomiče na sjever te se tada proteže nad jugoistočnom Europom. Na Jadranu etezije započinju u drugoj polovici lipnja te traju do rujna. Nad Jadranom su etezije prilično slabe, pa se jasno uočavavaju samo na udaljenijim otocima, dok na obali prevladava obalna cirkulacija (vidi sliku 1).

Slika 1. Satne vrijednosti smjera vjetra u Splitu, Komiži i Palagruži tijekom dva razdoblja srpnja 2006. filtrirane niskopropusnim filtrom. Smjer vjetra ovjde je prikazan korištenjem oceanografske konvencije, pa etezije odgovaraju smjeru od 135 stupnjeva. Uočava se da je utjecaj etezija najveći na Palagruži, dok je u Komiži odstupanje od sjeverozapadnog strujanja nešto veće. Za razliku od toga u Splitu se utjecaj etezija uopće ne vidi. .

Literatura

Evapotranspiracija

- proces kojim vodena para dospijeva u atmosferu. Uključuje dospijeva isparavanje (evaporaciju) s vodenih površina i vlažnog tla te transpiraciju putem biljaka.