Zračne mase prema mjestu nastanka najčešće dijelimo na ekvatorijalne, tropske, polarne, arktičke i mase umjerenih širina. Nadalje, prema mjestu nastanka dijelimo ih i na kontinentalne (one koje su nastale nad kontinentom) te maritimne (koje su formirane nad oceanom). Prema vlažnosti dijelimo ih na suhe i vlažne. Maritimne su ujedino vlažnije od kontinentalnih masa formiranih na sličnim geogorafskim širinama. Prema temperaturi zračne mase dijelimo na tople i hladne. Ujedino su tople zračne mase rjeđe od hladnih. Arktička je masa najhladnija, a tropska je toplija od polarne. Nadalje, ljeti je nrp. kontinentalna polarna masa toplija od maritimne polarne, a zimi je hladnija od nje. Prema stabilnosti zračne mase dijelimo na stabilne i nestabilne. U nestabilnih zračnih masa dolazi do razvoja uzlaznih strujanja, dok se kod stabilnih ne razvija konvekcija. Da bi u zračnoj masi došlo do konvekcije, potrebno je da ona bude hladnija od podloge na koju je došla. Stoga je nestabilna zračna masa ujedino i hladna. Dolaskom nad toplu podlogu, hladna zračna masa se počinje zagrijavati od podloge. Pri tom se jače griju donji slojevi zraka, što rezultira konvekcijom. Suprotno tome, topla zračna masa dolaskom nad hladnu podlogu počinje se od nje ohlađivati. Najjače se ohlađuju najdonji slojevi zraka, čime se uspostavlja stabilno stanje budući da hladan (gušći) zrak leži ispod toplog (rjeđeg).
Dvije različite zračne mase odijeljene su frontalnim pojasom.